Savjeti Hasana el-Basrija

„Kada se pojavio Hasan, izgledalo je kao da je upravo došao s ahireta, govorio je o onome što je vidio.“ Tako je učenjak Matar el-Varrak opisao Hasana el-Basrija, tabiina kojeg su zbog znanja zvali Šejhom Basre. Bio je pravnik, prenosilac hadisa i tumač Kur'ana, ali ga je veliki ugled pratio prije svega zbog vaza, jer su njegove riječi dirale srca ljudi.

Hasan je bio sin oslobođenih robova. Majka mu je služila kod Ummu Seleme, žene Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koja bi ga, dok je majka obavljala poslove, uzimala i dojila. Odrastao je u Medini među ashabima, a oni koji su ga poznavali pamtili su sklad između njegovih riječi i djela. Njegov komšija Halid ibn Safvan rekao je: „Ako bi nekoga nečemu podučio, bio bi prvi koji to praktikuje.“ Salih Ahmed eš-Šami sakupio je Hasanove pouke, rasute po klasičnim djelima, i svakoj dao naslov, kao što je učinio i u knjizi Savjeti Ibn Kajjima. Strogi redoslijed izbjegao je namjerno, jer „raznolikost donosi svježinu i čuva pažnju“.

Na čemu je počivala snaga tih pouka, pokazuje savjet „Duša koja sebe kori“. Tumačeći ajet „I tako mi duše koja samu sebe kori!“, Hasan kaže da vjernik ne prestaje preispitivati sebe i pita svoju dušu: „Zašto si izgovorila tu riječ? Zašto si pojela baš to jelo? Šta si tražila u tom društvu?“ Grješnik, naprotiv, „ide naprijed bez zadrške, korak po korak i nikada ne preispituje sebe“. Zato će, kaže Hasan u drugom savjetu, račun na Sudnjem danu biti lahak onima „koji su sebi svodili račun još na dunjaluku“.

Ni njegov asketizam nije bio poza. Kuća mu je bila gotovo prazna, ali je volio voće i lijepo se odijevao, a one koji su se razmetali grubom vunenom odjećom korio je riječima: „Šta im je? Pretjerali su! Oholost je zavladala njihovim srcima.“ Riječi asketa ranih generacija zabilježio je Ahmed ibn Hanbel u knjizi Zuhd. Drugi Hasanovi savjeti tiču se jezika i imetka, a među njima je i njegovo pismo halifi Omeru ibn Abdul-Azizu. Kratke pouke još jednog velikana, Abdullaha b. Mubareka, Muhamed Jusić je sabrao u Riznici mudrosti Abdullaha b. Mubareka.

Neki misle da ovakve knjige odvraćaju od rada i dunjaluka, pa im eš-Šami odgovara u predgovoru drugom izdanju. Prenosi kako je Ebu Nadra kod Omera, r.a., rječito umanjivao vrijednost dunjaluka, dok ga nije ispravio sijedi čovjek u bijeloj odjeći, ashab Ubej ibn Ka'b, riječima da je dunjaluk „mjesto gdje se pripremamo za ahiret“.