Karakter muslimana

„Nije isto kada se preporučuje neki postupak kao opća vrijednost i kada se propisuje isti postupak kao vjerski imperativ“, piše Muhammed el-Gazali u predgovoru. Zato se u knjizi „Karakter muslimana“ oslanja na ajete i hadise, iako islamska baština obiluje izrekama imama, mudrostima učenjaka i savjetima pobožnjaka. Lijepo ponašanje za njega nije ukras koji se može dodati pobožnom životu. To je dužnost koja obavezuje kao i drugi ibadeti.

Uvodno poglavlje povezuje ruknove islama s etikom i pita šta obred mijenja u onome ko ga izvršava. Islam, prema Gazaliju, svoju obnovu počinje od ljudske duše: vjera treba ući u nju toliko duboko da upravlja čovjekovim postupcima i onda kada ga niko ne gleda. Hajrudin Tahir Ahmetović tu misao sažima već naslovom knjige Vjera je ophođenje, u kojoj odnos prema drugima stavlja pred vjernika kao svakodnevni zadatak.

Šta to znači u običnom životu, Gazali pokazuje na emanetu. Ko vrati ono što mu je povjereno, ne čuva time samo dobar glas. To duguje vlasniku i onda kada bi tuđe mogao zadržati bez svjedoka. Uz emanet stoje pouzdanost i ihlas, čist nijjet. Postupak dobija pun smisao kada čovjek vrati tuđe zato što zna da je to ispravno, a ne zato što očekuje pohvalu.

Isto mjerilo Gazali primjenjuje na jezik. Ko se kloni očite laži, a riječima raspiruje mržnju među ljudima, još nije odgojio svoj govor. Poglavlje o odgoju u govoru zato stoji odmah uz čuvanje srca od mržnje, iz kojeg te riječi dolaze, a blagost ide zajedno s opraštanjem. Onaj ko želi čuvati bratstvo bira i riječi kojima govori o odsutnom čovjeku, naročito kada mu je nešto zamjerio.

Iz takvih odnosa Gazali gradi sliku zajednice. Krizu muslimana vezuje za njihov ahlak, za ono što rade jedni drugima, pa društvo treba početi popravljati od vlastitih navika. Pred kraj knjige pita i u šta odlaze dani u kojima čovjek tvrdi da želi postati bolji. Kako se ahlak gradi upravo u takvim danima, prati i Edin Redžepović u knjizi Osnove islamskog karaktera: ahlak – etika i moral u svakodnevnom životu.