Život nakon smrti

Priča o Mesruru i Mekruru počinje posljednjom večerom, za trpezom i u razgovoru, a tek onda dolaze zavjera, naredba i molitva. Slijede uhićenje, istraga i priznanje, i dvojica junaka umiru svaki svojom smrću, prvo Mesrur, zatim Mekrur. Ahmed Šefik Behdžet, egipatski književnik i novinar koji je od 1958. do kraja života pisao za El-Ahram, spajao je satiru, priču i kur'anska kazivanja, pa i ovdje o ahiretu ne raspravlja, nego pripovijeda. Mesrur i Mekrur nisu historijske ličnosti, nego dva lika kroz koja čitalac prati kuda vode različita djela. Nepravednu optužbu i zatvor iz sasvim drugog vremena, kroz Asimovu sudbinu, prati Šerif Šabović u romanu Rukopis Đurumlije.

Odmah poslije smrti obojica polažu račun, koji Behdžet daje odvojeno, u poglavljima „Mesrurovo polaganje računa“ i „Mekrurovo polaganje računa“. Onda vrijeme prolazi, i pripovjedač prelazi na proživljenje mrtvih u slikama koje čitalac poznaje iz Kur'ana, kada se mora izliju, planine rasprsnu, a divlje zvijeri okupe. Ljudima se tada kaže „Čitaj svoju knjigu“, a pred njima su suđenje, Sirat-ćuprija i padanje ničice. Isti put, od smrti preko obračuna do mizana, Sirata i šefaata, u dva toma bez ijednog izmišljenog lika prati El-Kurtubi u Tezkiri. Dug niz poglavlja Behdžet ipak posvećuje suđenju tiranima, faraonu i Hamanu, a ni Karun na tom sudu ne mijenja narav, jer jedno poglavlje nosi naslov „Karunov pokušaj potkupljivanja“. Među njihovim glasovima čuje se i molba „O Allahu, pošalji me natrag!“, a jedno poglavlje prenosi i šejtanovo svjedočenje.

Na kraju se dvije sudbine razilaze. Mesrur završava uz faraona, u poglavljima o Džehennemu i njegovoj kazni, a Mekrur se odmara u Džennetu, gdje ga čekaju dvorac, rijeke mlijeka i jedno novo prijateljstvo. Kako Kur'an i sunnet opisuju oba vječna boravišta, bez književnog okvira, razlaže Omer Sulejman el-Eškar u knjizi Džennet i Džehennem. Posljednje poglavlje nosi naslov „Vrhunac svih blagodati“, i njime Mekrurov put vodi dalje od rijeka i dvoraca.