Utočište – sandžački roman (II svj.rat, komunizam, 90-te)

Opis

Šerif Šabović u romanu „Utočište“ kao da nas vraća nekim bitnim svojstvima umjetnosti modernog romana. Akcentirajući značaj i sjećanja za ljudsku ličnost, on ustvari varira jednu drevnu istinu o ljudskom biću čija je svijest jedini istinski intenzivni život, onaj koji nadilazi svijet materijalnih datosti i pokazuje neku vrstu unutrašnje neutaživosti subjekta.

Ako pođemo od simbolike imena Šabovićevih romana, onda je on imenima romana najbolje opisao društvenu sudbinu Bošnjaka Sandžaka u 20. stoljeću. „Muhadžeri“ predstavljaju stalno traženje spasa sandžaklija po bijelom svijetu, a ujedno nošenje u srcu Sandžaka kao nepresušnu ljubav i toplinu. Roman „Carska džada“ predstavlja put (džada) koji vodi u svijet, ali i put kojim se Bošnjaci, u mašti ili stvarnosti vraćaju svojoj domovini. Treći po redosljedu jeste roman „Utočište“, koji je u stvari traganje i traženje spasa, pa tako Sandžaklije nalaze utočište u nadi i svojoj iskonskoj vjeri da će biti bolje.

Poslije velike golgote, stradanja i lutanja izvan vjere i tradicije u vremenu komunizma, na kraju romana se svi vraćaju sebi, svojoj vjeri i tradiciji. Radnja romana „Utočište“ obuhvata skoro cijelo 20. stoljeće, od četrdesetih godina, pa do bombardovanja Srbije i Crne Gore i krvavog raspleta jugoslovenske drame. Pisac, kroz tri generacije, govori o krupnim i učestalim, najčešće potpuno suprotstavljenim društvenim uređenjima i moralnim suprotstavljenostima. Munjevite promjene koje su se izdešavale u 20. stoljeću su se u velikoj mjeri odrazile na život i ličnost Bošnjaka. Šabović vrlo uspješno prikazuje taj turbulentni period, pogotovu period komunizma i trag koji je ostavio na stanovništvu. – iz recenzije, prof. Amir Dautović.